U subotu, 16. lipnja 2018., među stotinjak planinara i veterana Domovinskog rata, na drugom po visini vrhu Velebita, 1751 metar visokom Svetom brdu, našlo se i nekoliko članova Planinarske sekcije Tigrova. Prvobitni plan je bio da se kraj križa na vrhu održi misa za branitelje poginule na Velebitu, ali zbog izuzetno jake bure i gustog oblaka koji je poklopio vrh, plan je promijenjen i misa je održana u zavjetrini kraj planinarskog skloništa Dušice ispod vrha.

 

Sveto brdo je, inače, za lijepog vremena, jedan od najljepših velebitskih vidikovaca, a mnogi planinari smatraju ga najljepšim vidikovcem u Hrvatskoj. Ovaj put nismo bili te sreće da uživamo u lijepim pogledima sa samog vrha, ali, zato su se na malo nižoj nadmorskoj visini, čim smo izašli iz oblaka, otvorili prekrasni pogledi na sve strane. 

 

Loše vrijeme nije umanjilo zadovoljstvo nakon uspješno ispenjanog vrha, jer popeti se na Sveto brdo vrlo strmom stazom koja jednim svojim dijelom vodi uz rub provalije, dok te jaka bura baca poput lista na sve strane, doista jest uspjeh. Sretni smo što se i zastava Tigrova zavijorila na Svetom brdu, kojeg su tijekom Domovinskog rata čuvali pripadnici Specijalne policije, dok su položaji koje su držali Tigrovi bili na obližnjim Tulovim gredama i okolnim brdima.

 

Zadovoljstvo je bilo upotpunjeno sudjelovanjem na svetoj misi koju je predvodio karlovački župnik Duje Kurtović, koji je i sam doplaninario do mjesta gdje je služio svetu misu. Idejni začetnik ovog hodočašća bio je karlovački planinar Josip Lukinić, član Hrvatskog planinarskog društva sveti Patrik iz Samobora. 

 

Nakon prohodanih dvadesetak kilometara od prijevoja Mali Alan na Majstorskoj cesti do vrha Svetog brda i natrag, u povratku smo kod spomenika poginulim Lovinčanima položili vijence i zapalili svijeće za sve branitelje i civile koji su stradali na ovom području.

 

Ovo lijepo druženje planinara i branitelja završilo je zajedničkim ručkom u Svetom Roku.