Tomislav-Antun Petrić, pripadnik 6. bojne 1. Gardijske brigade “Tigrovi”, s tek navršenih 19 godina položio je svoj mladi život na Oltar domovine 10. svibnja 1992. na Južnom bojištu.

 

Povodom 32. obljetnice njegove junačke smrti njegovi prijatelji i rođaci okupljeni u Torcidi Hvar, u centru njegovog grada Hvara, u blizini tržnice i autobusnog kolodvora, oslikali su mural kao uspomenu na svog Tonija (kako su ga oni zvali) i njegovu žrtvu.

 

Uz natpis i lik Tonija Petrića, hrvatsku zastavu, motive neba, sunca, mora i Hvara, autori murala su poseban prostor posvetili i 1. gardijskoj brigadi “Tigrovi”, ističući i njezin poklič  – ZA HRVATSKU KAO TIGAR!

 

Na ovom spomenu na Tonija Petrića napisani su i stihovi iz posljednje pjesme Miroslava Gudelja Velage, koji je sedam mjeseci ranije također svoj mladi život položio na sasvim drugom kraju Lijepe naše, u Šarengradu kod Iloka. 

 

Stihovi jednog “Tigra” za vječni spomen drugom “Tigru” …

 

… i dok padam ja se dižem

u pomoć vas moram zvati

uvijek prvog drugi stiže

gdje će zadnji život dati…

 

Neka im je obojici laka zemlja Hrvatska!